Hrvatska turistička zajednica katalog

su se mnogi svjetski filmaši rado vraćali tu raditi. Da se pri svemu radilo o vrlo profesionalnom radu i uvjetima svjedoči i činjenica da su Jadran film u to doba američki filmski stručnjaci nazivali „europskim Hollywoodom“.    Nakon Orsona Wellesa, jedna od većih legendi koja je sa svojim projektom pristigla u Jadran film bio je Sam Peckinpah koji je u svome tipično žestokom i brutalnom ratnom filmu „Željezni križ“ iz 1977. rabio i domaće glumce. Istina, dio filma nije se snimao baš u samom Zagrebu, već u njegovoj okolici, ali je zanimljivo da mu je u dočaravanju pri- če s Istočnog fronta pomogla i vojska iz gradskih vojarni. Oni koji su radili na filmu tvrde da se, uspr- kos tome što je stalno bio u alkoholiziranom stanju (prije početka snimanja napravio je veliku zabavu za cijelu filmsku ekipu, na kojoj se sa svima družio), Peckinpah sasvim dobro snašao u režiji filma, pri čemu su mu obilato pomogli njegovi asistenti i, posebno, domaći filmski operativci. Oni koji su s njim surađivali kažu da je obožavao Hrvate i da je stalno govorio da mu po temperamentu jako sliče Meksikancima.    Nakon što je Orson Welles otvorio vrata snimanju prvorazrednih američkih filmskih projekata u Zagrebu, 1979. isto je to i za ostatak filmskog svijeta učinio njemački redatelj Volker Schlöndorff. Taj je tada 40-ogodišnji značajni njemački umjetnik s bazom u Berlinu u Zagreb došao snimiti filmsku verziju romana nobe- lovca Güntera Grassa. Radilo se o filmu „Limeni bubanj“, njegovu remek-djelu koje 14