Hrvatska turistička zajednica katalog

I ne samo to. Dobro poznate fotografije i metri filma često su Zagreb prika- zivali samo s njegove najslikovitije i, nakon toliko godina, može se reći – stereo- tipne strane. Iako su ljepota i slikovitost Tomislavova trga, Trga bana Jelačića, Zrinjevca, Ilice, Kazališta, Maksimira, Sljemena, Katedrale i Markove crkve nedvojbeni, puni potencijal slike Zagreba seže znatno dublje od dosadašnjih fotografskih i filmskih zapisa, vrijednosti koje tek treba otkriti. Nasuprot svih sliko- vitih razglednica, monografija i filmova, tih turističkih posjetnica grada, Zagreb ima i mnoga druga lica, vedute i poglede za koje malo tko zna, nešto što zna otkriti i prepoznati samo osjetljivo i iskusno oko, često kakva umjetnika, oko koje će na Zagreb gledati i kao na kulisu za najmaštovitije i, ujedno, najrazličitije kreacije.    Nije onda čudno da su i filmski umjetnici širom svijeta Zagreb prepoznali kao savršenu kulisu za svoja ostvarenja, prostor koji na jednom mjestu nudi toliko toga različitog, ali autentičnog, da stvarnim vizurama može zamijeniti čitave filmske gradove. Nije neobično, pa čak ni pretjerano to što su nekad domaći filmski stručnjaci o Zagrebu govorili kao o „svim kontinentima na jednome mjestu“ i tvrdili da „nije slučajno što su tu nastali mnogi vrhunski projekti filmske industrije“.    Posljedica svega je činjenica da je zagrebačka filmska kompanija Jadran film u drugoj polovici 20. stoljeća imala najveći i najpoznatiji filmski studio u srednjoj Europi, pozornicu na kojoj je, uz mnoge domaće filmove, nastao i veliki broj stranih filmova, ukupno 150-ak. I to ne bilo kakvih, već i onih nominiranih za naj- poznatiju nagradu Oscar u brojnim kategorijama. Spomenemo li samo američki „Sofijin izbor“ redatelja Alana Pakule i „Limeni bubanj“ Volkera Schlöndorfa, jasno je da je tu bilo i filmova najvećeg kalibra.    U Zagrebu su snimane i kultne televizijske serije, poput „Dvanaestorice žigosanih“, „Vjetrova rata“ i njegova nastavka „Rat i sjećanja“, obje izni- mno hvaljene, kako od kritike, tako i publike. To ujedno ne znači da su neki drugi, manje profilirani projekti, koji su ostavili posebni trag u filmskoj povijesti, kako s umjetničkog, tako i komercijalnog aspekta, bili išta manje tehnički i profesionalno zahtjevni (sjetimo se samo akcij- skog hita „Božji oklop“ honkongškog filmskog poliglote Jackija Chena). Sve je to Jadran film, stručnošću i profesionalnošću domaćih filmskih radnika, uspijevao obaviti za strane producente, knjižeći u zlatnom razdoblju i više od prosječno 5 milijuna dolara godišnje, što je u to doba bila vrlo respektabilna svota.    Dakako da su sa svjetskim projektima u Zagreb pristizale i svjetske filmske zvijezde – od Orsona Wellesa, Richarda Burtona, Yula Brynnera, Meryl Streep, Anite Ekberg, Roberta Mitchuma, Omara Scharifa, Kevina Kleina, Toma Sellecka, Richarda Gerea, Franca Nera, Harrisona Forda..., ponajviše zbog snimanja na 6