Hrvatska turistička zajednica katalog

većina drugih koji su se tada snimali kod nas (cijeli ili djelomično) bili su prilično loše kvalitete, posebno iz današnje perspektive, a među njima nema niti jednog, za povijest kinematografije, iole važnijeg naslova.    A onda je i sudbina umiješala svoje prste. Već tri puta spomenuti (ne slučajno) Orson Welles odlučio je početkom 60-ih snimiti svoj novi film u Zagrebu. Tada 45-godišnji američki filmski i kazališni režiser, glumac, scenarist i producent, koji je svojim radom obuhvatio film, kazalište, televiziju i radio, već je iza sebe imao takva filmska remek-djela poput „Građanina Kanea“ (1941.), „Dame iz Šangaja“ (1947.), „Trećeg čovjeka“ (1949.) i „Dodira zla“ (1958.), od kojih je „Građanin Kane“ već slovio kao najbolji film ikada snimljen (tu reputaciju zadržao je i do dan-danas). Njegov prepoznatljiv redateljski rukopis s nelinear- nom narativnom formom, inovativna uporaba svjetla, posebno chiaroscura, neuobičajeni kutovi snimanja, tehnike zvuka preuzete s radija, dubinska oštrina slike i dugi kadrovi predstavljali su svojevrsnu revoluciju u filmskome svijetu tih godina, osobito kada je autorski film u pitanju. S obzirom na sve navedeno, nije nimalo neobično da je njegov dolazak u Zagreb, da bi tu snimio dobar dio svoga novog filma „Proces“, prema istoimenome romanu Franza Kafke, bio prvorazredan događaj za domaću javnost, ali i kotač zamašnjak zagrebačke koprodukcijske industrije.    Čak i više od toga. Welles je Zagreb snimio tako majstorski - s toliko ga vještine uklopio u kafkijansku priču i maksimalno iskoristio srednjoeuropski ugođaj grada, da su svi profesionalci koji su vidjeli taj film ozbiljno ugradili Zagreb u svoj itinerer filmskih setova snova, pozornicu koju će svakako nastojati iskoristiti u budućnosti za neki od svojih projekata. Domaći filmski radnici, pak, 10